Šta je sirište

Sirište se dobija od sluzokože želuca mladunaca sisara. Sluzokoža želuca mladunca sisara luči enzim renin (kimozin) koji potpomaže varenju majčinog mleka u fazi sisanja mladunčeta.

Sluzokoža mladunčeta se suši i melje u prah, a za dobijanje sirišta prah se rastvara u vodi. Kao alternativu prehrambena industrija je razvila proizvodnju sintetičkog sirišta, ali je po kvalitetu sira uvek bolje isti siriti prirodnim sirištem, kakvo je sirište "Slatina".

Još u najstarije vreme iz mleka se spravljao sir. No tada se sir spravljao na primitivan način. Mleko se obično ostavljalo da se samo od sebe ukiseli i zgruša (kiseli sirevi), ili mu se dodavalo sirilo (slatki sirevi).

Sirilo ili sirišna maja se nalazi u želucu preživara (tzv. sirište). Njega ima najviše u sirištu mladih životinja (teladi, jagnjadi, jaradi), dok ga kod starijih životinja ima vrlo malo. Sirilo je u stvari jedan od sokova želuca, koji se od ostalih sokova razlikuje svojom osobinom što može da zgrušava mleko. Na druge tečnosti taj sok ne deluje.

U želucu mnogih životinja nalaze se sokovi slični sirilu. Oni čak mogu i da zgrušavaju mleko, ali ti sokovi nisu sirilo i od njega se znatno razlikuju. Slični sokovi nalaze se i kod nekih biljaka, ali ni oni nisu sirilo. Otuda, pravo i dobro sirilo može da se dobije samo iz želuca onih životinja koje imaju sirište, što je slučaj kod preživara. Sirilo se najčešće, gotovo isključivo spravlja od telećih sirišta, dok se jareća i jagnjeća sirišta ređe koriste u tu svrhu, jer imaju naročiti miris, koji za sir nije poželjan.
Sirilo, kao i ostale maje, može biti tečno i u prahu.

Copyright © 2025 Sirište Slatina Lapovo Sirište Slatina na Fejsbuku
Powered by INTERMAKER